srijeda, 17.07.2013.
Društvene anomalije - Huljizam i renesansa
Čučaj čučaj mala aj aj ajvar ... Glup sam. Okružen genijalnošću estradne umjetnosti, nametnutom kulturom življenja te splitskog turbofolka profitiram u svakom pogledu. U potpunosti ulazim u sferu kolektivne zatupljenosti, u neprekinuti krug iz kojeg ne mogu, ali možda i ne želim izaći? Imam tu sreću da svoje najbolje godine provodim okružen strašnom tehnologijom, društvenim mrežama, modernizacijom u svakom pogledu. Ipak osjećam se kao Pentium I prepun trojana. Pristup informaciji omogućen je na previše načina. Zora sviće, gasim laptop, odlazim na počinak ... ali ne, čekaj da još jednom provjerim fejs na mobitelu. Kao da ne postoji već dovoljno sfera preko kojih vijesti dolaze i opterećuju moj izmučeni um. Da razjasnimo, učili su me da je vijest prije svega novost. U novost spada izglašavanje novih poreza, otpuštanje radnika, smrt neke hvale vrijedne ličnosti, pobjeda Hajduka ... ali i mnogo bitnije stvari poput prejebene haljine Snježane Mehun, isklesane linije Ecije Ivušić (u maniri desetogodišnjeg dječaka), Sorajine sise ili pak Sevkin slučajni flash crvenih tangica (jer jebiga to nam maštu pali s obzirom da nismo imali prilike vidjeti ništa više od dotične). Gospe moja obuci mi bilo, to mi dobro stoji.
Da ... obuci me, razmazi me. Bila sam ti privjesak, ne znas kemiju? Kakav si ti luzer, iako si bez karaktera, ipak dodi jutro nakon pa da poradimo na budućim crtama tvog lica. Kolica ... lica i to. Trpaj me. U parfemu.
Svjestan da je i prije bilo itekakvog šunda mogu razumjeti poriv zaklete Hrvatine da se opusti uz istočni melos u nekoj vukojebini planskim odlaskom na devastaciju kako morala tako i tijela. Dapače protiv toga nemam apsolutno ništa. Protiv licemjera uvijek imam puno toga, ali u samom kontekstu uživanja određenog zvuka i preferirane zabave nekog pojedinca, zaista nemam. Problem je što zadnjih godina konstantno dolazi do ruralizacije urbanog područja. Taj proces se odvija kroz prizmu nametnute kulture i načina življenja novih generacija, ali i starijih debila. Očigledno je da svaki vlasnik nekog kluba ako ne od samog početka, onda nakon prvih obećanja o raznovrsnosti programa (koja vrlo brzo odu u nepovrat) prelazi na isplativi melos. Muziku istočnih susjeda ili pak fetivih splitskih turbofolkerica. Svi mi kao prosječni građani Hrvatske, tim nazovi umjetnicima plaćamo pristojbe poput televizijske pretplate, a mediji im redovito poklanjaju prostor kako bi i dalje promovirali svoj neukus. Ovdje uzimam Split kao primjer, ali siguran sam da se ova fuzija može primjeniti i na drugim teritorijima Lijepe Naše. O kojoj se fuziji radi?
Guzice, guzice i samo guzice. Ponekad i sise. Jeste obratili pažnju na sve snimljene spotove u zadnje vrijeme? I to ne samo naših novokomponovanih domaćih pevaljki već i ovih alternativnijih djevojčica. Žanamari ... odlučila je hrabro odstupiti od trenda, okrenuti se rokenrolu, baviti se malo relevantnijom glazbom, ali ipak tu je dosta manja publika, mislim rodbina, prijatelji i tako ... a da se skinem ja? Htjela bih da ljudi ozbiljno shvate moje stvaralaštvo, al ipak ću se skinuti u video spotu, skinuti ću se za časopis, malo slikanje vamo tamo ... Koga vi zajebavate? Il se bavite glazbom il budite starlete. Krasan primjer za mlade naraštaje. Naraštaji odrasli na smart mobitelu, fejsu, bez konkretnog djetinjstva ispranog mozga, našminkani u 15toj pohode već spomenute klubove. Klubove pohlepnih seljačina i kriminalaca koji ishode dozvole za raspašoj pevaljki u samom srcu grada, neposredno uz more. Tu dolazi do spomenute fuzije, fuzije maloljetnih Hrvatica s pogrešnim filmovima, jeftinih plastičnih umjetnica, starih sponzora i priglupih seljačina koji pokušavaju držati korak s onom malobrojnom skupinom pojedinaca koja si može priuštiti takav način života. Naime, gospodarstvo je u totalnom kurcu, stopa nezaposlenosti je najviša ikad, a ipak vikendom neovisni promatrač nebi nikad posumnjao u taj sjaj i luksuz koji izvire sa svih strana. Mlade dame stižu busevima na odredište, a nadaju se kući krenuti u nešto ugodnijim kolima. Casanove sve svoje prihode ulažu u jurilice, dok se skupa sa starcima bore oko 5 podignutih kredita te loše odrađenim poslom oko nedovršene fasade na kući. Rintaju cijeli mjesec kako bi tu jednu večer zablistali i fascinirali poneku punoljetnu damu (ako imaju sreće) bocom nekog etila ili čak posebnim zakupljenim stolom. Nakon toga slijeduje mjesec siromaštva, ali i tema za razgovor na svakoj idućoj kavi. Ala kako smo se ubili u subotu brate, uzea san cili separe! Potrošia sve pare, stukli tri boce đeka, a bila je i mala Maja, znaš nju? Strašna je.
Foto:Partytime.hr
Oznake: estrada, Rozga, magazin, huljic, ruganje, satira
